Nije zlato sve što sja

Dragi moj prijatelju, 

svi znamo one ljude koji se uvijek doimaju toliko dobri da “ne bi ni mrava zgazili”, za koje selo uvijek svjedoči da su oni “kao anđeo” i često razmišljam o takvim ljudima u kontekstu stiha iz  Rimljana 3:23 koji kaže “Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja.”  

Kako je moguće da netko, tko se na van doima toliko dobar da ne bi ni mrava zgazio, iz unutra bude grješnik? Da li je moguće proniknuti u ljudsko srce, zaobići maske i glume i doći do istinskih motiva koje ga pokreću? Prava pitanja, zar ne?

Ili su neki ljudi stvarno dobri, ili su toliko vješti glumci da su uspjeli zavarati druge, pa čak i sami sebe. 

S vremenom sam pronašao nekoliko načina kako se može ispitati kvaliteta nečije duše.

Jedan od načina je da se vidi kakav odnos oni imaju prema onome što je Istinsko Dobro, dakle prema samom Dobru, Bogu i to u Isusu Kristu gdje je Bog Sebe ostvario u punini.… Čitaj dalje..

Ukrašeno smetlište

Dragi moj prijatelju, 

otkrit ću ti danas jedan od mojih najvećih “strahova”. To je “strah” od toga da živim u zabludi, da činim nešto loše i da toga nisam svjestan i taj “strah” me cijelo vrijeme “tjera” da se preispitujem i promatram procese koji se odvijaju unutar mene. 

Kroz godine kako to činim moja duša konstantno napreduje i smatram da je to jedna osobina koja mnogima nedostaje. Ne u smislu pretjeranog, ili bolesnog samooptuživanja, već jedne zdrave ali neophodne doze samokritike. Kao što sam ti napisao u prošlom pismu, čovjek je rijetko kada, ako ikada, voljan sagledati zlo koje je zakopano u njemu a još manje ima volje se sa tim problemom pozabaviti.

Naša duša je poput ogromnog smetlišta stvorenog kao posljedica grijeha naše pale prirode, a mi ljudi vrlo često izgledamo kao lude koje na vrhu tog smetlišta uređuju svoje kuće. Dodajemo boje, sadimo ukrasno cvijeće, vješamo mirisne boriće i tako u toj jednoj zaluđenosti uma živimo u potpunoj zabludi da stvari nisu onako loše kako nam jedan mali glas u srcu viče.. 

Čitaj dalje..

Stablo treba odrezati u korjenu

Dragi moj prijatelju, 

u mojoj obitelji postoji jedan stari voćnjak. Kada smo ga kupili bio je nalik na prašumu, pun visoke trave i opasne agacije. Ulozili smo ogroman trud da bi posjekli svo raslinje koje nismo htjeli da bude prisutno i da voćnjak ponovo dobije zraka i svijetla koji su mu godinama bili uskraćeni. No kada smo se vratili iduće godine, sve je bilo kao i prije. Sva ona drača, sve boljike, koprive i visoka trava ponovo su preplavile voćnjak i bilo je potrebno ponovo zasukati rukave. 

Pričao sam sa stručnjacima i rekli su mi kako to stablo bagrema, ili agacije, koje na kori ima velike bodlje, ispod zemlje razvija veliku mrežu korijenja i nemoguće je rješiti problem stabla ako se ne riješi problem korijena. 

Dok sam danas slušao Seminar “Rad na vlastitoj duši” Apostola Lorensa ova slika starog vocnjaka mi je došla u sjećanje. Rekao je rečenicu koja me zaustavila  i nisam htio nastaviti slušati dalje. … Čitaj dalje..

Kada bi netko čuo naše misli..

Dragi moj prijatelju, 

imam danas pitanje za tebe o kojem bi želio da promisliš i nadam se da bi te moglo dovesti do dublje spoznaje najvećeg problema sa kojim se moramo suočiti za vrijeme našeg boravka na Zemlji – nas samih. 

Nastavljam se na prošlo pismo o Svijetu Glumaca i tome kako u našoj nutrini postoje skrivene misli i osjećaji koji nas zapravo pokreću i dok god se ne počnemo sa njima aktivno baviti, do tada ne činimo pravi posao rada na vlastitoj duši. 

Kao prvo, mi se svi predstavljamo pred drugim ljudima puno bolji nego što to uistinu jesmo i na jednoj razini mi smo toga svjesni, ali kako smo oko sebe već izgradili tu mrežu “malih” laži tako nastavljamo dalje igrati ulogu koju smo sami izmislili. Tako, primjerice, čovjek koga svi poznaju kao nasmijanog zabavljača može unutra u sebi biti izrazito depresivan. Ili recimo često vidimo u novinama kako mirni ljudi odjednom puknu i počine grozne stvari.… Čitaj dalje..

Svijet glumaca

Dragi moj prijatelju, 

već dugo, dugo vremena promatram sebe, pa onda i druge ljude i učim o našoj prirodi srca, o tome što nas pokreće i što smo sve u stanju učiniti da dođemo do nečega što nam je vrijedno. Teško je proniknuti u ljudsko srce dok nemaš ispravan nauk i ne upoznaš od čega je ono sastavljeno i zato sam duboko zahvalan na Čistoj Istini, jer mi je dala spoznaju samoga sebe i pomogla da zavirim u duboko u svoje nutrine. 

Postoje dva velika motora koji pokreću naše sisteme. Oholost i sebičnost, ili drugim riječima potreba da budemo iznad drugih i žudnja da sebi pripojimo što god nam privlači srce. Kada bolje sagledamo sami sebe, možemo vidjeti da je to vrlo često motiv koji nas dnevno pokreće. 

Mi smo kroz odrastanje naučili biti vješti glumci. Od malenih nogu naučili smo se pretvarati kako bi nešto posttigli. Primjerice, ponašali bi se kako su to roditelji od nas tražili ako bi bili motivirani sa nekom nagradom koju smo žudjeli.… Čitaj dalje..

Jednom ćemo svi morati položiti račune

Dragi moj prijatelju, 

kao što si vjerojatno i sam primijetio, ljudsko srce je nevjerojatna stvar. Koliko god je sposobno za čudesne stvari, toliko u njemu i mraka i često se zamislim  što još leži unutra zakopano a ja nisam još ni spoznao.

Duša je poput mora, ponekad mirna, a ponekad okrutna i nemilosrdna. Ako ju poznaješ tek površno ona je lijepa, no kada podivlja i pokaže što je sve sposobna na obalu izbaci gomile smeća skrivenog u njezinoj dubini. 

Od kud to smeće u nama? Od kud te podivljale strasti koje nam promjene narav kada smo u nezgodnoj situaciji? Od kuda te osvetoljubive misli, taj poriv da budemo pravični? Zašto smo sami sebi toliko važni i nemamo prave ljubavi? 

Važni su odgovori na ta pitanja, važno je da znamo sa čime smo suočeni, zašto smo u takvom stanju u kojem toliko toga lošega iz nas izlazi. Sve naše misli i naši osjećaji svjedoče o nama kao o bićima koji su odvojena od Ljubavi, a biti odvojen od Ljubavi je jako zabrinjavajuće stanje, prema ovome što slijedi.… Čitaj dalje..

Kako živjeti na ispravan način?

Dragi moj prijatelju, 

neki dan sam slušao odličnu propovijed i ova rečenica mi je ostala u srcu: žudnja za Istinom je zapravo žudnja da se živi život na ispravan način

Kada malo vratim film unazad, mislim da je upravo ta žudnja mene dovela do Čiste Istine. Sagledavao sam svijet oko sebe i vidio da ne može biti svejedno kako živim, da nije isto živim li za noćne izlaske, ili tražim unutarnji mir u osami svoje sobe, tražim li ostvarenje nakupljanjem materije, ili tražim ono nešto ‘više’. Negdje u srcu osjećao sam da je dobro činiti Dobro i da je loše za mene ako činim Zlo, osjećao sam da mi se srce steže kada nekog drugog, primjerice,  prevarim i da se širi od sreće kada ga učinim sretnim.

Osjećaj da postoji život nakon fizičke  smrti tijela bio je duboko usađen u  meni. 

Stoga, u dubini duše sve više i više je rastao osjećaj odgovornosti za moje postupke .… Čitaj dalje..

Isusova velika lekcija o Božjoj Ljubavi

Dragi moj prijatelju, 

danas imam jedno važno pitanje za tebe koje će ti još više rastegnuti duševne vijuge. Ne znam jesi li pročitao predzadnje pismo koje sam ti napisao o čovjeku koji je zaslužio umrijeti, ali ga Božja Ljubav nije odbacila i potiče me u srcu da za njega molim? 

Što bi napravio kada bi znao da naša molitva za takve duše ima za njih iznimno ljekovito djelovanje? Što bi napravio kada bi znao da ih se jednoga dana može spasiti i da neće vječno biti u ‘paklu’, već se mogu i hoće promijeniti? Ček’, ček’, vječnost u paklu postoji, zasigurno ćeš reći, jer tako piše u Bibliji, tako su me učili kad sam bio mali, tamo idu svi oni koji su bili zločesti, zli i koji nisu u Boga vjerovali. 

Sjećam se dana kada sam slušao Apostola kako mi govori o Božjoj beskrajnoj Ljubavi i Planu Spasenja sve Njegove djece, kada mi je proglasio da koncept o ‘vječnom prokletstvo’ ne može postojati.  Stajao sam očima širom otvorenim, jer do tada nikada nisam čuo da postoji izlaz za sve one koji su ozbiljno zgriješili, pa čak i za one koji su počinili one najgore strahote koje ljudsko srce može proizvesti. 

Da, naš Nebeski Otac je bio toliko mudar da Ga čak i naše ljudsko zlo i silan otpor prema Njegovoj Ljubavi nije mogao spriječiti da nas jednoga dana navede da promijenimo svoje mišljenje i počnemo živjeti život Ljubavi.… Čitaj dalje..

Ljudski domet ljubavi

Dragi moj prijatelju, 

već mi se nekoliko dana ovaj naslov vrti u glavi i čekam pravo vrijeme da otvorim srce i počnem pisati. 

Primijetio sam u zadnjih desetak godina da pala bića, mi ljudi, imaju svoj domet ljubavi. Taj domet je često jako kratak i svodi se na svega par ljudi za koje smo se mi stvarno spremni žrtvovati i tek rijetki pokazuju snagu da ne budu uskogrudni i svoju ljubav poklone onima koji im možda tu ljubav neće moći uzvratiti.

Kad malo bolje pogledaš, pokvarena je ta naša priroda, stalno nešto kalkulira, trguje, stalno je na oprezu i vodi račune. Koliko smo kome dali, koliko smo se puta žrtvovali, koliko smo novaca uložili. Iako mi ostavljamo dojam da to činimo nesebično, kada odnos dvoje ljudi dođe na kušnju i kada se zakuhaju naše unutrašnjosti, male crne tekice u koje smo pomno pisali te stvari odmah isplivaju u svijest i mi vadimo argument za argumentom u punoj ratnoj spremi. … Čitaj dalje..

Nemam Snage dok ju ne primim od Tebe

Dragi moj prijatelju, 

Isus je doista zanimljiv, moraš priznati. Došao nam je pokazati dvije stvari. Prvo, primjer kako živjeti život Ljubavi, tj. kako živi netko tko živi Ljubav na razini savršenstva i kakvi bi mi također trebali postati.

Kao drugo, onaj teži dio, došao nam je pokazati kakvi smo mi sami, jer u ogledalu toga kakvi bi mi trebali biti, mi odmah prilično jasno vidimo da mi nismo takvi.

Nakon što preživimo početni šok spoznaje samo djelića samoga sebe, On nas vodi na putovanje oslobođenja od naše pale prirode koji se još i zove preporod duše. Cilj je da mi umremo za sve ono što je zlo u nama, za svaku sebičnost i osjećaj oholosti, te da kroz takvo jedno pročišćenje doživimo najveći stupanj blaženosti, koji se inače ne može postići ako iz sebe ne iskorijenimo sve ono što ne pripada Božanskoj Ljubavi.

No, da bi mi mogli putovati Putem Ljubavi, nama treba iznimno puno Snage, a da bi primili Snagu koju još po svojoj prirodi u sebi nemamo, mi moramo biti ponizni.… Čitaj dalje..