Isus i čovjek koji je zaslužio umrijeti

Dragi moj prijatelju, 

neki dan je našu zemlju potresla vijest o čovjeku koji je bacio četvero djece s balkona i gotovo ih usmrtio. Mediji i puk su ga raspeli i bili puni natpisa o ‘ocu monstrumu’. Dok je jedan dio mog srca odmah krenuo moliti za tu djecu, jer im je život fizičkog tijela visio o niti, drugi dio je stao i promislio sljedeće: A tko će se za njega moliti? Tko će njemu pomoći?

Kada bi izrekao tu misao u svijetu, mislim da bi i ja mogao završiti u medijima kao suludi ekstremist, no volio bi ti malo više pojasniti što sam pod time mislio i time potaknuti i tebe na promišljanje i moguću promjenu. Ako stvar sagledamo na razini pet duša koje su ovdje uključene u priču, koja od tih duša je u najtežem stanju? Koja od tih duša je najviše potlačena djelovanjem Neprijatelja, koja nam se čini da ima najmanje ljubavi? Kad tako gledamo, to je upravo taj čovjek koji je bio u stanju tako nešto učiniti.

Kratko sam se pokušao staviti u njegovu kožu i odmah osjetio da ti moraš biti u iznimno, iznimno teškom stanju da tako nešto napraviš. Tvoja volja mora biti pod tolikim velikim pritiskom da se ti ne možeš razumom oduprijeti učiniti nešto što bi svatko ‘normalan’ morao moći učiniti. Zamisli, u tebi ne radi više niti jedna kočnica koja te može zaustaviti od toga da svoju djecu baciš sa balkona. Moje srce je automatski stalo u zaštitu njegove duše. Iako je čin koji je napravio doista prestrašan, Božja Ljubav u meni mi nije dala za pravo da ga odbacim, nego sam počeo za njega moliti i takvi mi kršćani trebamo biti.

Često se u takvim ekstremnim situacijama pitam što bi Isus napravio da je sada ovdje i to je baš pravo pitanje. Da stoji ispred njih petero što bi napravio s čovjekom kojeg je cijela zemlja osudila zbog njegovog strašnog zlodjela? Ne znam za tebe, ali ja se tu uvijek sjetim scena koje su zapisane u Bibliji, primjerice Marije Magdalene, kako je On u toj situaciji stao između nje i mnoštva spremnog da ju kamenuje i izrekao jednu od najmoćnijih rečenica Ljubavi:

“Onaj tko je bez grijeha neka prvi baci kamen.” Ivan 8:7

Onda se sjetim ‘luđaka iz Gadare’ koji je bio opsjednut do te mjere da je živio po grobnicama izvan sela, da su ga znali vezati s lancima da ga smire, ali zlo u njemu je bilo toliko silno da je i lance pokidao. Vjerujem da su svi u selu znali za njega i da je bio poznat među “pravednima”, ali Isus je ipak našao za shodno da dođe do njega i da ga oslobodi od Neprijatelja i duhova  koji su ga opsjeli. Kaže u Luki 8. poglavlje da je kasnije sjedio do Isusovih nogu, obučen i zdrave pameti. Dobri Isus!

Zamisli da je On bio poput nas ljudi. Što bi onda bilo sa Marijom Magdalenom, ili ovim opsjednutim? Moramo uvijek imati na pameti da nam je Isus došao pokazati što je Ljubav i kako se Ljubav živi!

Onda se sjetim Isusa kako je pričao o Božjoj Ljubavi i dao poredbu kako pastir ostavi 99 ovaca u toru i ode tražiti onu jednu izgubljenu sve dok je ne nađe.

Vrlo brzo dođu mi i stihovi iz drugog poglavlja 1. Petrove poslanice kako ni Isus nikada nije na uvredu uzvraćao uvredom niti mučen nije prijetio, nego je sve prepuštao Sucu koji jedini pravedno sudi.  Pa ako Ti Isuse nisi odbacio one najgore koji su te toliko vrijeđali i mučili, već si stajao pred njima u najvećoj mogućoj Ljubavi, od kuda meni pravo da nekome zatvorim vrata svoga srca i uskratim mu Ljubav koju mu Ti želiš dati? Ako ti kažeš da mi ne bi trebali suditi, jer naš sud nikada nije pravedan i samo je Jedan Koji pravedno sudi, već bi mi trebali dati i nastaviti davati ljubav, što onda sada u ovom slučaju činiti?

Očevo srce ide tamo gdje niti jedno ljudsko biće ne želi ići a On nas zove da ga slijedimo, da činimo ono što i On čini. Ljubav se ne može mjeriti po ljudskom srcu, ona nije kao mi ljudi. Njegova Ljubav je savršena i ljubi svu svoju djecu jednako. Jedino On ispravno vidi. Jedino On zna sve naše skrivene misli. Jedino je On kvalificiran govoriti što bi bilo ispravno učiniti.

A što je onda s primjerice Hitlerom? Je l’ i njega Bog voli? Uuuh to ćemo ostaviti za neko drugo pismo. Ovime smo i ovako vijuge već previše rastegnuli.

Ostavljam te u ovim mislima, ovo su jedne od najvažnijih spoznaja koje možeš primiti o Božjoj beskonačnoj Ljubavi.

Tvoj

Frano

 

Bertha Dudde, br. 7482, 20 Prosinac 1959

BOŽJA LJUBAV I PRAVEDNOST…

Vi Me se nikada ne trebate bojati kao okrutnog Suca Koji vas nemilosrdno osuđuje čak ako ste to zaslužili. Premda Moja pravednost sebe mora očitovati sa svakim sudom, Moja će Ljubav unatoč tome imati ublažujuću riječ i nikada vas neće bezosjećajno osuditi budući ona ne može drugačije nego oprostiti, ispraviti i položiti iscjeliteljsku ruku na rane koje je čovjek sam sebi nanio kroz njegove grijehe. Jer duša je prouzročila sve nesreće, svu bol, svu nevolju i patnju sama, i nije to da Sam ju Ja osudio zbog toga, nego je ona sama sebe osudila svojom vlastitom voljom, ona je stvorila za sebe stanje u kojem sada sebe pronalazi. I Moja pravednost Mi zabranjuje uzdići ju iz ove samo-prouzročene užasne situacije ako ona to ne žudi poradi Isusa Krista… Ona je zasigurno osuđena ali je ona odabrala svoje vlastito prokletstvo…

Treba uvijek biti prepoznato kako Ja nisam ‘kažnjavajući’ Bog koji tako nameće takve kazne na grešnika kao okajanje za njegove grijehe, nego da je grešnik bio dobrovoljno stremio za ovim stanjem kazne i ušao u njega i da mu Ja, naračun Moje pravednosti, ne mogu dati bolju sudbinu od one koju je odabrao za sebe svojom vlastitom slobodnom voljom. Ja se sažaljevam nad nevoljom u kojoj se takve grešne duše nalaze i Moja bi Ljubav doista željela za njih stvoriti bolju sudbinu, ipak još jednom je to pitanje slobodne volje, koju niti Moja Ljubav niti Moja pravednost neće narušiti… Duša sama mora željeti izbjeći svojoj nevolji i ona mora… budući je sama po sebi preslaba da ostvari svoju volju… zazvati Isusa Krista za snagu i pomoć…

Ovo je jedina staza koja može biti ukazana duši, onda će Moje milosrđe sebe očitovati i, poradi Isusa Krista, svi će grijesi biti oprošteni. Ako se, prema tome, govori o ‘Posljednjem Sudu’, on se ne treba razumjeti kao jedan čin kažnjavanja od strane Mene, što bi moglo dovesti u pitanje Moje milosrđe ili učiniti da Moja beskonačna Ljubav izgleda dvojbeno… Radije, on treba biti shvaćen kao uspostavljanje reda, kao ispravljanje pogrešno usmjerenog stanja u kojem čovječanstvo posebice ali također svi zavezani duhovi sebe pronalaze tijekom posljednjih dana, kada ljudi, kroz utjecaj Mojeg protivnika, ne slušaju (u smislu: žive suludo; u prijestupu) i žive na jedan potpuno Bogu-protivan način…

Onda će Moja milosrdna Ljubav opet morati intervenirati i sve ispraviti… ali ona ne može osigurati duši, koja je podbacila kao ljudsko biće, drugačiju sudbinu od one kojoj je dobrovoljno čeznula. Ovo je doista sud ali ne jedan utemeljen na Mojem bijesu, namjesto Ja prognajem duhovne nazad u fizičku čahuru sa vrlodubokim suosjećanjem, budući Me pravednost spriječava osigurati tim duhovima blaženu sudbinu… Ipak jednog dana će ova sudbina pripadati također i njima, jednog dana će slobodna volja također učiniti ove duhove naklonjenima spram Mene, i onda ću biti sposoban dohvatiti ih i prožeti sa Mojom Ljubavlju bez da ona bude odbačena… Jer premda je Moja Ljubav beskonačna… pravednost je također dio Moje Prirode, i ova će izbiti u prvi plan kada je vrijeme ispunjeno. AMEN

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *