Ljudski domet ljubavi

Dragi moj prijatelju, 

već mi se nekoliko dana ovaj naslov vrti u glavi i čekam pravo vrijeme da otvorim srce i počnem pisati. 

Primijetio sam u zadnjih desetak godina da pala bića, mi ljudi, imaju svoj domet ljubavi. Taj domet je često jako kratak i svodi se na svega par ljudi za koje smo se mi stvarno spremni žrtvovati i tek rijetki pokazuju snagu da ne budu uskogrudni i svoju ljubav poklone onima koji im možda tu ljubav neće moći uzvratiti.

Kad malo bolje pogledaš, pokvarena je ta naša priroda, stalno nešto kalkulira, trguje, stalno je na oprezu i vodi račune. Koliko smo kome dali, koliko smo se puta žrtvovali, koliko smo novaca uložili. Iako mi ostavljamo dojam da to činimo nesebično, kada odnos dvoje ljudi dođe na kušnju i kada se zakuhaju naše unutrašnjosti, male crne tekice u koje smo pomno pisali te stvari odmah isplivaju u svijest i mi vadimo argument za argumentom u punoj ratnoj spremi. 

Pitam se, gdje je tada nestala ljubav, gdje je nestao onaj entuzijazam koji smo do tada osjećali prema toj osobi? Iako će neki sigurno reći kako su ovi osjećaji došli tek kao posljedica konflikta, ja bi rekao da je konflikt tek ukazao na ono što zakopano u nama leži. 

Primjerice, djevojka i mladić se zaljube i među njima u toj fazi rastu plodovi njihove ljubavi. Oboje skrivaju svoje mane i u najboljem se svijetlu pokazuju jedno pred drugime. Također, oboje primaju jako puno snage jedno od drugoga kroz ljubav koju oni dijele. No, što se dogodi kada se nakon nekog vremena bolje upoznaju, kada više ne bude moguće držati svoje nedostatke po strani? Izbijaju prvi konflikti i zajedno sa svim tim konfliktima postaju vidljive sve one ružne stvari i onda odjednom više se nismo spremni toliko žrtvovati, već počinjemo zbrajati i oduzimati i kao prirodna posljedica, Ljubav se povlači.

Ljubav može prebivati među nama tada kada smo voljni nesebično dijeliti a gdje je sebičnost, želja za dominacijom, interes, proračunatost i slični elementi, Ljubav ne može obitavati.. i onda takav odnos, ako se ne popravi, slabi i ako dovoljno oslabi, ili ako ovi elementi pale prirode budu presnažni, Ljubav se potpuno povuče i sve se ohladi. Jedino onda što drži takve odnose na ‘hrpi’ su poslovni, materijalni, običajni i slični interesi, ali o Ljubavi se tu više ne može govoriti. 

Pogledajmo onda primjerice,  odnose roditelja i djece. Ako se iskreno zagledamo vidjet ćemo da su i oni uvelike sebični. Gledam mlade ljude svojih godina koji su se odlučili slijediti Isusa na Putu Ljubavi i raditi na vlastitoj duši da postanu što bolji i kvalitetniji ljudi, kako kod kuće dobivaju najteže tretmane i kako trpe najveće napade. Njihovi vlastiti roditelji koji su ih donijeli na svijet i podigli u najvećoj ljubavi, sada ne mogu trpjeti drugačije odabire svoje djece. Prijete se najgorim kaznama poput odbacivanja i izopćenja iz obitelji samo da bi kontrolirali svoju djecu i vratili ih u kalup za koje oni vjeruju da je za njih najbolji. Nisam nigdje vidio niti čuo teže povrede odnosa, nego u primjerima sa obitelji. 

Što je to u nama da je naša ljubav toliko ograničena, da je toliko uvjetovana ponašanjem drugih ljudi? Zašto mi nismo u stanju voljeti i pustiti da drugi budu slobodni? Zašto kada odnos dođe u kušnju mi prvo vadimo sve najgore oružje s kojim pokušavamo ‘osvojiti’? Zašto se toliko bojimo da ćemo nešto izgubiti? Teške su to stvari, a mi bi se kao kršćani trebali potpuno toga osloboditi. 

U takvim situacijama se vidi koliko nam silno puno snage fali da budemo nesebični i koliko smo zapravo daleko od prave Ljubavi a još ako pogledamo da je naš Cilj ovdje na Zemlji da postanemo savršeni u Ljubavi i očistimo svoje srce od svake ljage i zla, gdje ćemo pronaći toliku snagu za sve to pobijediti?

Isusova žrtva na Križu nam je omogućila primiti božansku Snagu da pobijedimo najvećeg neprijatelja s kojime ćemo se suočiti – same sebe i postanemo savršeni u Ljubavi! On je za nas osigurao ono što mi sami ne bi mogli primiti zbog tolike odvojenosti od Oca, zbog grijeha protiv Ljubavi. Isus je došao da ponese sve naše terete, grijehe i boli, da ozdravi našu dušu i tijelo i da nam Snagu za potpunu promjenu u našoj duši. 

Ljubav voli u slobodi i samo nastojati davati, jer Ljubav se uvijek daje i ništa ne potražuje. Ljubav nije nasilna, već nasilje pripitomljuje svojom blagosti. Ljubav trpi i kada zna kroz kakvo zlo mora proći. Ljubav vjeruje, jer zna da će jednoga dana uspjeti.  Ljubav rado nosi terete, jer zna da tako budi Ljubav u drugoj strani. Ljubav je voljna da ju boli, ako će na taj način nekoga iscijeliti. Ljubav uvijek nastoji i nikada ne može odbaciti. Ljubav prigrljuje iako zna da će ju izdati. Ljubav ne može a ne predati se cijela, bez obzira kakve će to posljedice kasnije imati. Ljubav donosi blagoslov i snagu gdje god dolazi. Ljubav ide onome kome nitko ne želi ići. Ljubav uvijek prašta, jer ne može zamjeriti. Ljubav sve vidi i svega je svjesna, a bez obzira na to, toliko je nevina. Ljubav ne trguje, jer ne postoji ništa što bi Ljubav htjela posjedovati. Ljubav je slobodna i protočna poput rijeke, ne možeš ju svezati. Ako pokušaš, samo ćeš se smočiti. 

Takva Ljubav ja želim postati. Isuse, molim Te pomozi mi, daj mi Svoje Snage da u sebi pobijedim sve što se ovoj Ljubavi protivi! Volim te!

Tvoj

Frano

 

Mrvice za dalje..

 

Silan Seminar Apostola Lorensa “Borba protiv samoljublja”:

 

 

 

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *