Isusova velika lekcija o Božjoj Ljubavi

Dragi moj prijatelju, 

danas imam jedno važno pitanje za tebe koje će ti još više rastegnuti duševne vijuge. Ne znam jesi li pročitao predzadnje pismo koje sam ti napisao o čovjeku koji je zaslužio umrijeti, ali ga Božja Ljubav nije odbacila i potiče me u srcu da za njega molim? 

Što bi napravio kada bi znao da naša molitva za takve duše ima za njih iznimno ljekovito djelovanje? Što bi napravio kada bi znao da ih se jednoga dana može spasiti i da neće vječno biti u ‘paklu’, već se mogu i hoće promijeniti? Ček’, ček’, vječnost u paklu postoji, zasigurno ćeš reći, jer tako piše u Bibliji, tako su me učili kad sam bio mali, tamo idu svi oni koji su bili zločesti, zli i koji nisu u Boga vjerovali. 

Sjećam se dana kada sam slušao Apostola kako mi govori o Božjoj beskrajnoj Ljubavi i Planu Spasenja sve Njegove djece, kada mi je proglasio da koncept o ‘vječnom prokletstvo’ ne može postojati.  Stajao sam očima širom otvorenim, jer do tada nikada nisam čuo da postoji izlaz za sve one koji su ozbiljno zgriješili, pa čak i za one koji su počinili one najgore strahote koje ljudsko srce može proizvesti. 

Da, naš Nebeski Otac je bio toliko mudar da Ga čak i naše ljudsko zlo i silan otpor prema Njegovoj Ljubavi nije mogao spriječiti da nas jednoga dana navede da promijenimo svoje mišljenje i počnemo živjeti život Ljubavi. Što hoću ovime reći? Pa da ima plan za sve pale duhove, za sva bića koja žive odvojeno od Ljubavi, za one koji su tu na Zemlji i one koji su već prešli u duhovni život i sada pate u agoniji. Plan postoji!! Oni se još mogu i jednoga dana zasigurno hoće spasiti! Koliko olakšanje ta informacija donosi za sve one koji su nam otišli a za koje znamo da nikako nisu bili dobri.

Čudan je ovo svijet i čudni smo mi ljudi koji ovdje živimo. Iako je meni to imalo savršenog smisla, to da će se jednog dana svi spasiti i da je Otac smislio savršeni Plan kako to izvesti, kada bi to pričao nekim ljudima  u njima bi se proizveo silan otpor prema toj ideji. Često sam razmišljao zašto je tome tako, pa zar nije srcu lakše vjerovati kako postoji spas za sve, nego da će netko vječnostima “gorjeti u paklu”. Pa zar nije duši lakše gajiti ljubav prema Nebeskome Ocu koji će svih spasiti, nego prema nekom Pravednom Sucu koji po cijele dane radi ‘selekciju’ na one koji će vječno biti sa Njime i one kojima više nema pomoći? Pa nije valjda da taj otpor prema ovom proglasu Očeve Ljubavi zapravo predstavlja stav srca kako je netko zaslužio vječno patiti? 

Čitam Evanđelja i gledam Isusa kako je On živio i kako se savršena Ljubav utjelovila i živjela u Njemu u punini. Čitam stih za stihom i zamišljam se kako pored Njega u raznim situacijama gdje se taj Ljubav očituje. I opet se vratim na Mariju Magdalenu, preljubnicu, priležnicu koja je svoje tijelo prodala za novac, koja je počinila vjerojatno sve smrtne grijehe, koja je druge upropastila i navela na grijeh, koja je razorila obitelji i zasigurno ubila koji život u svojoj utrobi, koja  očito tolike godine nije ni marila za Boga, nego je živjela sa sebe, sve moguće požude i  ovaj pokvaren i varav svijet. Razmišljam o kvaliteti njezine duše i Isusu koji ju je susreo u trenutku kada je ‘sud’ došao nad njezine grijehe a narod je stajao sa kamenjem punih ruku spreman da je satare. 

I gledam u Isusa i učim što u tome trenutku Ljubav čini. Pred Sobom ima biće koje je očito zaslužilo neku vrstu kazne zbog svega što je činilo vlastitom voljom, ali onda, opet, Isus staje u obranu te duše i nešto u njoj vidi. Nevjerojatna scena ako malo zastaneš i bolje se uživiš. Toliko silna lekcija Ljubavi! On u njoj vidi pokajanje za sve što je činila i govori joj da su joj svi grijesi oprošteni i onda ju zove da krene živjeti život Ljubavi i da Ga slijedi.

A što je sa onima koji su je htjeli kamenovati? Što je sa svima nama sucima koji očito u sebi nemamo takve Ljubavi da bi joj mogli oprostiti, ili smatramo da ja zaslužila patiti? 

Takvim “pravednicima” Isus prstom po pijesku počinje pisati njihove grijehe i govori: Onaj tko je bez grijeha neka baci kamen prvi. Govori nam kako nitko nije među nama pravedan pred Božjom Ljubavi i da samim time što stojimo ovdje sa kamenom u ruci dokazujemo koliko smo daleko od Božje Ljubavi. 

Woow. Koja moćna lekcija. 

Želi nam reći da smo na razini neljubavi i da ne razumijemo što Ljubav jest i kako Ljubav ljubi. Želi nam reći kako su nam oči i dalje slijepe ako ne shvaćamo da On Koji je savršena Ljubav želi prigrliti svaku dušu i nikoga nikada neće odbaciti. Želi nam reći kako u Njegovom srcu ima mjesto za svako Njegovo dijete i da bi mi trebali u takvog Oca vjerovati! Želi nas naučiti da nikoga nikada u životu ne vrijedi odbaciti, nego da za sve ljude pronađemo kap Njegove Ljubavi.

Oooo predivna Očeva Ljubav! Isus dolazi i uči pale duhove kako voljeti!

Spreman na rastezanje ljubavnih vijuga? Sada samo zamijenimo Mariju Magdalenu, koju smo već nekako kroz ovu priču i zavoljeli i zamislimo Hitlera kako stoji do Isusovih nogu i milijune milijuna ljudi koji su ga okružili sa kamenjem u rukama i srca punih prezira i mržnje zbog svega zla koje je počinio na ovom svijetu. Zamislimo tu scenu. Cijelo more palih duhova skupilo se da ga kamenuje, a Isus stoji kraj njega i ponovo uči svijet lekciju Ljubavi. Onaj grozni Adolf sa malim brčićima i vojnom uniformom sada  leži na podu, kaje se iz dubine svoga srce slomljen zbog tereta grijeha koji drobi njegovu dušu i preklinje za milost, nezasluženi oprost i priliku da se promjeni. Moli Isusa, moli svijet da ga poštedi, moli ljude koje je toliko nasilno pogubio, sve one koji su trpjeli bolne posljedice njegovih katastrofalnih odluka, da ga poštedi.  Moli za milost i Isus kraj njega stoji. 

Tko će među nama pronaći Ljubavi za tog čovjeka koji toliko očito zaslužuje umrijeti? Isus podiže glavu i zaokruži pogledom među nama tražeći nekoga tko ga može voljeti. Vidim ga kako govori:

Ako vi ne vidite da Moja Ljubav ne može odbiti njegovo iskreno pokajanje i da mu Ja želim i mogu sve oprostiti, onda u vama dječice nema Moje Ljubavi. Ako nešto  duboko u vama ne želi da se ovaj čovjek spasi, onda, ljubljeni, ni vi još niste spašeni. 

Jednog dana kada ćemo uistinu razumjeti da je Božja Ljubav za svu Njegovu djecu i da ne može nikoga nikada iz Svoga srca odbaciti, onda ćemo i razumjeti i da je zasigurno smislio Plan kako to izvesti. Pa što ako će Mu za to trebati iznimno dugi periodi vremena dok se duša kroz muku koju prolazi u odvojenosti od Njega ne odluči promijeniti?

Koliko je točno ‘predugo’ čekati da ti se dijete vrati? Sto godina? Tisuću? Milijardu? U kojem momentu će roditelj odustati od žudnje da ga spasi i na koji točno način bi on nastavio dalje živjeti, znajući da mu je dijete zauvijek izgubljeno u najvećoj muci? I kakav bi to bio savršeno mudri Otac kada ne bi mogao nešto bolje smisliti? 

Jednoga dana savršeni Plan Spasenja će se ispuniti. Jednoga dana sva će se djeca u slobodnoj volji vratiti Kući i uživati Očevu bezgraničnu Ljubav i više nikada neće postojati mjesto, ili stanje odvojenosti, već će postojati samo blaženi i rajski osjećaj međusobne Ljubavi. Jednoga dana svi ćemo biti kao i u početku kada nas je stvorio, savršeni.

A Lucifer, sada znan i kao Sotona, Božji protivnik i Neprijatelj svih duša? Ajme, bojim se da bi vijuge mogle puknuti kada bi njega zamijenili sa likovima u ovoj priči! 

Budi mi silno blagoslovljen u srcu sa objavom Očeve savršene Ljubavi prema tebi i svoj Njegovoj djeci!

Tvoj

Frano

 

Bertha Dudde, br. 6550, 19 Svibanj 1956

BESKRAJNA BOŽJA LJUBAV… VJEČNO PROKLETSTVO (OSUDA)…

Vi ne poznajete Božju Ljubav i milosrđe, i Njegove neprestane napore da vama, Njegovim stvorenjima, pomogne iz ponora naviše. On ništa ne želi ostaviti u bezdanu, sve jednom palo duhovno se treba opet vratiti Njemu, kako bi u Njegovoj blizini moglo biti neizrecivo blaženo. Ono što je odvojeno od Njega, što boravi na velikoj udaljenosti od Njega, nesretno je, i On će se smilovati… A Njegova Ljubav mami i priziva da se ovo nesretno ponovno obrati Njemu, od Kojeg se jednom svojevoljno odvratilo…

Ipak, sve se događa bez prisile, na ovim bićima ne može biti prisilno učinjeno da se ona vrate Bogu, ovaj povratak Njemu može biti postignut jedino kroz Ljubav, ali da će se on jednom dogoditi je izvjesno, jer Božja Ljubav ne napušta (ne odriče se) ništa što Njemu pripada, što je jednom proizašlo iz Njega. No, budući da jedino Ljubav može tako utjecati na palo biće, da se ono vrati svojevoljno, zbog toga Ljubavno zračenje mora uvijek iznova doticati biće, dok god se ono ne otvori i bude vođeno snagom Ljubavi, da se iznova približi Bogu.

A ovaj se proces odvija u zemaljskom životu, kada čovjek osvijesti da je on usmjeravan i vođen od jedne više Moći, da on onda sebe predaje ovoj Moći, i slijedi svoj unutarnji glas, koji je nježni Božji govor (obraćanje)… Onda je njegov otpor slomljen, i biće je na putu povratka Bogu… budući ga sada privlači Božja Ljubav, te Njegovo milosrđe i onome još  nedostojnome pomaže naviše.

Božja Ljubav je beskrajna… I zato nijedno biće ne može biti izgubljeno za vječnost… Božja Ljubav i Njegovo milosrđe slijedi ono potonulo u bezdan, i zbog toga i iz pakla postoji izbavljenje, budući je Božja Ljubav veća od krivnje grješnika… i jer bi milosrđe htjelo podmiriti (poravnati, nadoknaditi) slabost paloga, i zato će svako biće biti tako dugo pridobivano (udvarano) od Božje Ljubavi, dok se ono ne otvori, i jednoj zraci omogući djelovati u njemu. A onda je također prokletstvo slomljeno, budući Ljubav ima veliku snagu. Zbog toga ljudi ne smiju govoriti o „vječnom prokletstvu (osudi)“… Jer, vječno prokletstvo podrazumijeva strogog suca, okrutnoga (lišenog Ljubavi), koji biću oduzima svu slobodu, i nemilosrdno donosi presudu… Ali, Bog ne želi stanje u kojem se nalazi ovo nesretno, u koje je palo vlastitom krivnjom, u slobodnoj volji…

Bog želi nesretno izbaviti otuda, On ga želi dovesti do blaženstva, On ga želi obasjati Svojom Ljubavlju, i Njegovo milosrđe ne pravi razliku zbog veličine krivnje grijeha. No, On nijedno biće ne prisiljava na blaženstvo… I zbog toga takva nesretna stanja mogu trajati čak vječnostima, jer ona moraju biti dokinuta od samoga bića… Vi ljudi možete vjerovati da će njima biti osigurana svaka pomoć, budući je Božja Ljubav beskrajna, i ona također neće nikada prestati ili se umanjiti, ma koliko dugo Njegova stvorenja još ustrajavala u otporu… Bog se ne gnjevi, nego Ga sažaljuje nesreća ovih stvorenja, no On ih ne može premjestiti u stanje blaženstva Njegovom moći, budući to nije u skladu ni s Njegovom pravednosti, ni sa slobodom volje Njegovih stvorenja… Stoga će On jedino nastojati tako utjecati na volju duša, da se one Njemu dobrovoljno obrate…

Ali, onda je također zajamčen potpuni povratak, budući je Božja Ljubav takve moći, da ona pobjeđuje sve, gdje god je dopušteno njeno djelovanje… I jednom će se svako biće vratiti Njemu, jednom će i bezdan morati sve osloboditi, budući je Božja Ljubav snažnija od mržnje, i jer će se čak i Božji Protivnik jednom dobrovoljno opet okrenuti Bogu, čak i ako će to trajati još vječnostima, ipak će ga Božja Ljubav nadvladati.

AMEN

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *