Isus i čovjek koji je zaslužio umrijeti

Dragi moj prijatelju, 

neki dan je našu zemlju potresla vijest o čovjeku koji je bacio četvero djece s balkona i gotovo ih usmrtio. Mediji i puk su ga raspeli i bili puni natpisa o ‘ocu monstrumu’. Dok je jedan dio mog srca odmah krenuo moliti za tu djecu, jer im je život fizičkog tijela visio o niti, drugi dio je stao i promislio sljedeće: A tko će se za njega moliti? Tko će njemu pomoći?

Kada bi izrekao tu misao u svijetu, mislim da bi i ja mogao završiti u medijima kao suludi ekstremist, no volio bi ti malo više pojasniti što sam pod time mislio i time potaknuti i tebe na promišljanje i moguću promjenu. Ako stvar sagledamo na razini pet duša koje su ovdje uključene u priču, koja od tih duša je u najtežem stanju? Koja od tih duša je najviše potlačena djelovanjem Neprijatelja, koja nam se čini da ima najmanje ljubavi?… Čitaj dalje..

Što kada naše riječi nisu dovoljne

Dragi moj prijatelju, 

imao sam jednog čovjeka ispred sebe kojem sam nastojao pomoći da izađe iz teške situacije u kojoj se našao. Moje srce mu je toliko toga imalo za dati. Žudio sam za time da mu objasnim koji je uzrok njegovih velikih problema,  kako je patnja koju doživljava zapravo blagoslov za njegovu dušu jer ga zaokreće od krivog pravca u kojem se zaputio, da mu otkrijem kako ima predivnog Oca na Nebesima, žudio sam toliko toga, a gotovo da mu ništa nisam mogao reći. 

Njegovo srce bilo je utvrđeno s bedemima oholosti. Njegovo mišljenje je bilo iznimno cijenjeno u njegovim očima i moje riječi o Ljubavi, svrsi života i Isusu kao Spasitelju duša jednostavno nisu nalazile prolaz.

Neki dan sam pričao s jednom dragom dušom kako smo mi ljudi toliko u stanju držati do svoga mišljenja, toliko je naše ‘rasuđivanje’ uzvišeno i važno, kao da smo ga ‘ubrali’ negdje na nekoj svetoj planini do koje smo morali doći pješice, ili još gore, puzeći.… Čitaj dalje..

Dat ću ti ponudu koju “ne možeš” odbiti!

Dragi moj prijatelju, 

sjećam se faze tik prije nego sam upoznao Krista kako sam izgubljeno lutao unutrašnjostima svoje duše. Promatrao sam ljude oko sebe i slušao njihove teorije o tome što život treba biti. Skupio sam različite ideje. Sanjao sam da se maknem iz grada, daleko od ljudi i živim u maloj drvenoj kolibi. Želio sam otputovati, daleko do Istoka i dohvatiti viši stupanj duhovnosti. Želio sam meditirati i mantrati, ali nisam iskreno znao da li je i to dobar put. Svašta sam želio, nešto sam probao, ali nigdje nisam zapravo krenuo. 

I onda taj dan kada je ispred mene stao Apostol Isusa Krista, kada sam vidio što istinski kršćanski život nudi, u meni se iz dubine začuo krik duše – to želim, tu želim ići! Nikada do sada nisam čuo taj glas u dubini, oko ničega se moje biće nije toliko uzbudilo kao oko ove vijesti.

Kao da je duša znala što je dobro za nju!

Čitaj dalje..

Tko će dotaknuti “gubave” ako neću ja?

Dragi moj prijatelju, 

baš je korisno često promatrati svoju dušu u ogledalu Istine i biti iskren prema onome što u tim trenucima spoznaješ. Baš je korisno zagledati se u sebe i vidjeti sve ono grešno što te ne čini božanskim, odnosno duhovnim bićem i ne pobjeći pred time, jer ruku na srce najlakše je okrenuti glavu na drugu stranu, najlakše je odvući pažnju s nečim ugodnim, popiti, proveseliti se s ljudima koji u tebi neće buditi upravo ono što želiš sakriti.

Jedan dobar broj ljudi u današnje vrijeme nastoji živjeti po motu “Okruži se s pozitivnim ljudima”. I dok shvaćam što bi ti trebalo značiti, dakle pronaći ljude čije će te postojanje motivirati da i ti budeš bolji, ipak naša pala priroda je pronašla način da i tu mudrost izokrene u svoju korist. Iz našeg života izbacili smo one problematične, depresivne, one koji su teški, one s kojima se ne volimo družiti, one koji stalno nešto trebaju, one koji nam smetaju, one koji su neodgojeni, ili su već nekako jednostavno – nepoželjni.… Čitaj dalje..

“Blaženi su mirotvorci..”

Dragi moj prijatelju, 

proveo sam jučerašnje poslijepodne sa svojim klincima u dvorištu. Čistili smo i pripremali vrt za proljeće, palili stare grane i kad tamo stiže porukica od jedne djevojke: “Gotovo je, ubit ću se.”

To je jedna duša koju mi je Isus stavio na put prošle godine. Vozio sam kasno navečer kući i prošao dok je stopirala pored nje… i nisam stao.. Zašto? Ne znam, vjerojatno iz neke komocije, iz možebitnog straha da mi ne stvori neke probleme. Što god bilo da bilo, nastavio sam voziti dalje. No svakim metrom teret na mojoj duši bio je sve veći dok konačno nakon nekoliko kilometara nisam zaustavio auto i pitao Isusa na glas: Što želiš da napravim? “Vrati se.”, odgovorio je.

Okrenuo sam auto i našao ju tamo gdje je i bila, ukrcao u auto i tako naše povremeno prijateljstvo počinje. Težak život, emocionalni slomovi, nedostatak snage da se bori s okolnostima koje su je okružile, droga, alkohol, tablete, hospitalizacije, a ispod svega toga jedno duboko povrijeđeno i ranjeno dijete.… Čitaj dalje..

Morat će sve krenuti iz početka

Dragi moj prijatelju,
 
ispričat ću ti danas jednu kratku priču.
 
Bio jednom jedan vinogradar koji je  posadio prekrasan, prostran i bogat vinograd koji je rađao najslađe grožđe i iz kojeg se pravilo najfinije vino vrhunske kvalitete. Godine su prolazile i sezona za sezonom bila je rodna, no jedne godine vinogradar je primijetio da grožđe nije više tako slatko kao prije.
 
Vinogradar je to pripisao obilnijim kišnim periodima, no iduća godina donijela je još veće razočaranje. I tako iz sezone u sezonu njegovi trsovi bili su sve siromašniji i rađali sve oskudnije, sve dok jedne jeseni nakon zadnje berbe, vinogradar nije tužan pogledao svoj nekoć bogat vinograd, svoj ponos i slavu i vidio samo besplodnu dolinu lišenu istinske svrhe.
 
No, u svojoj velikoj mudrosti vinogradar se nije dao obeshrabriti. Odlučio je obnoviti vinograd, zadržati ono malo trsova što su slatko rađali i sve ostalo počupati iz zemlje. Iako se to činilo kao nemilosrdan potez, to je bio potez najveće ljubavi, jer vinograd je morao nastaviti donosoti plodove.
Čitaj dalje..

“Dragi Bože, Zemlja zove. Javi se!”

Dragi moj prijatelju,

u ovome svijetu koji je sve hladnije i tužnije mjesto, gdje je sve manje i manje ljubavi u srcima ljudi, gdje brat bratu postaje vuk i svi se sve više i više izoliramo i pretvaramo u male otoke, sa razlogom se nameće pitanje među ljudima – gdje je taj Bog uopće?

Jer, kakav je to Bog, reći će mnogi, koji dopušta toliku patnju da se širi svijetom? Kako je moguće vjerovati u Boga koji je Ljubav, ako je toliko zla pustilo korijenje?

Baš sam danas u teretani gledao jednu mladu curu kako ima majicu i na leđima joj piše NO GOD (Nema Boga), a sa prednje strane nekakve slike užasa i strave. Pokušavajući se staviti u njezinu kožu i razmišljajući zašto ima potrebu komunicirati takvu poruku osjetio sam ono što mnoge ljude veže u okove duše a to je taj jedan revolt prema vjeri, izvjesna pobuna protiv Dobra i  Ljubavi.… Čitaj dalje..

Osjećam da živim sukladno svojoj svrsi

Dragi moj prijatelju, 

ni ja ti nisam znao odgovor na ovo pitanje. Ljudi imaju jako puno perspektiva i mišljenja o tome koja je svrha ljudskog života ovdje na Zemlji. Mislim, nekako je jasno i logično da mora postojati neka svrha, ali mi smo ljudi zbog slobodne volje specifična vrsta na planeti i ne znamo točno što to jest. Ako pogledaš neku biljku, u nju je jasno utkana svrha koju ona mora ispuniti. Kada ju ispuni, njezina forma života se završi i pretvori u nešto više. Ili ako gledaš primjerice jednoga lava. Lav u svakom trenutku svog postojanja dobro zna da je on lav i nikada ne pokušava biti nešto što nije, recimo hijena. 

No što je s nama ljudima? Molim te nemoj se uvrijediti što vučem paralelu između nas ljudi i životinja, ali zapravo dokazujem svoj način razmišljanja kada kažem kako mi ljudi, za razliku od svih drugih vrsta na Zemlji, ne znamo koja je naša svrha, ili drugim riječima kako se kao čovjek živi. … Čitaj dalje..

Tko se ne bi htio predati toj Ljubavi

Dragi moj prijatelju, 

imam jedan mali notes gdje zapisujem natuknice o svemu što mi dođe na srce a što ti želim reći o Ljubavi i iskreno sve me više muči što ne znam kada da to sve zapišem, jer natuknica je sve više i više. 

Ovih dana traje Seminar od Apostola Lorensa “Idite u sav svijet” koji govori o tome kako je Otac u Isusu Kristu odaslao najveći ljubavni poziv svoj Njegovoj izgubljenoj djeci i kako je poruka koja je došla na Zemlju kroz Isusa bila poruka o Ljubavi. U ovim objavama Čiste Istine koje ti stavljam kao mrvice po putu ta poruka se zove Evanđelje Ljubavi. 

Toliko je duša u silnoj potrebi da čuje to Evanđelje Ljubavi i upravo je to što me nagoni da ti ovo pišem. Ove objave Čiste Istine, koje toliko prekrasno i jasno osvjetljavaju Put kojim se duša treba zaputiti, su nešto najvrjednije što posjedujem i nikako ih ne mogu zadržati.… Čitaj dalje..

Ja sam bio centar svoga svemira

Dragi moj prijatelju, 

slušajući jučerašnju propovijed moga dragog prijatelja Stjepana razmišljao sam o sebi kakav sam bio prije nego što sam upoznao Krista. Vjerujem da ćeš se i ti pronaći negdje u ovim redovima, jer to je nekako više manje simptomatično za sve ljude. 

Propovijed govori o tome kako ne postoji veza s Bogom osim preko Isusa Krista i mogu si misliti kako je to bilo teško nekim novim ljudima čuti, jer kada sam ja čuo tu informaciju, tamo još prije 10 godina, sve u meni se počelo opirati. 

Ja sam ti, kao, kužio Boga, imao sam “vezu” s njime, bio sam uvjeren da donekle poznajem Njegovu prirodu i da nas dvoje imamo dobre odnose. Imao sam neki koncept o životu kojeg sam stvorio čitajući duhovne knjige.  Bio sam sam sebi poseban zbog svojih promišljanja o kojima većina gotovo da i ne misli, umišljen i zadovoljan sa svojim duhovnim dostignućima i iskreno da ti kažem, ja ne znam kako sam ja tada bio spreman da me Istina probudi.… Čitaj dalje..