Volio bi ovo reći samome sebi, prije.

Kada bi mogao samom sebi poslati pismo unatrag jedno 15 godina, što bi si napisao? Kakav bi savjet mogao dati tom momku koji ima 20ak godina?

“Dragi mladiću, probudi se. Ovo što ti misliš da živiš zapravo i nije život, nego blijeda sjenka života, više zapravo sjenka smrti. Ne trči za svijetom, za njegovim varavim bogatstvom, za svijetlima kojima ti toliko zamamno svijetli. Ne slušaj priče koji ti ljudi govore, priče koje ti pune glavu nebitnim stvarima i truju srce pokvarenim ambicijama. Preziri kalupe u koje te žele ugurati. Žudi, žudi svim srcem biti potpuno slobodan! Oslobodi se!

Vidiš, ti trenuci duhovnosti, te večeri tišine kada se povučeš daleko od svega, dalje od buke, tu počni tražiti odgovore, duboko unutar sebe. Nešto je unutra što te goni, nešto što te vuče u dubine, nešto što ti govori da smisao svega nije oko tebe, već je skriveno unutar tebe.… Čitaj dalje..

Ja nisam najbolji primjer Kršćanina

To bi volio nekako odmah reći. Ja nisam pravi primjer Kršćanina, ali jesam
netko tko je na pravom putu da to postanem.

Prije nešto manje od 10 godina donio sam najveću odluku u svome životu. na Svijetlu Čiste Istine spoznao sam svoj život, prepoznao da sam duhovno
(pro)palo biće i vidio u svojem srcu da sam pun zloća i nečistoća, te da su
motivi koji me gone na svakodnevne akcije bili sebični.

Haha u ovom trenutku si zamišljam nekoga od vas tko ovo čita i misli si “Bože, kakav je ovo čovjek..”, ali kada čovjek sebe u poniznosti sagleda u ogledalu Istine,ili konkretnije, kada vidi kakav bi netko tko je Dobar i u Ljubavi trebao biti, on ne može a da ne vidi koliko je on daleko od te slike i u iskrenoj spoznaji svoje slabosti pokajati se za sve što je krivo učinio, preuzeti odgovornost za svoj život i donijeti odluku slijediti Isusa Krista najbolje što može, jer vidi da je to jedini Put koji vodi Dobru i Ljubavi, odn.… Čitaj dalje..